Kad vidim njenu bijelu sliku
usred okvira svog prozora,
grudi mi trete na muziku
beskrajnu, golu naeg mora.
I ja je vrebam kako čita
il neko tanko ruho veze
- a moja elja sva mahnita
ko drhtav listak gorske breze.
za koju mene rodi majka?
molitvi mojoj cilj, ikona,
a mojoj mati san i bajma?
Da svojim duhom tebi mogu,
a svojom usnom tvojoj rai,
oprostio bih ivot bogu
i bio ljepi, mlaši, slaši.
Poezija
tampanje
