Boanska eno, gospo nepoznata,
dokle i kamo, mene misli vući?
Hora je dola te ja moram tući
zlatnim zvekirom na bećutna vrata.
Od tvojih čari i od bljeska zlata,
od dvora strepim kuda imam ući,
a krto srce moralo bi pući
bez tvog osmjeka, besmrtna beata.
snatrim o zmaju iznad tvojeg praga
i zlatnom klasju u toj mekoj kosi.
I preklinjem te: Nepoznata reci,
kakva te tuga iz daljine draga,
i jo mi reci, gdje si , to si, tko si?























