bez oca i bez učitelja
bio sam sam, a moji vrisci,
svi, nose pečat mojih želja.
I svakim slikom, svakom zvukom
dio sam svoje duše dao,
i strijeljao sam lakim lukom,
i gađao sam gdje sam znao.
a bog moj bio moj je Bedem;
i duh je krv, i svijetlo Slovo,
a tek drač i korov jedem.
Najgore tek je u toj stvari
što evo vidim, monotono:
umro Duh je – onaj Stari –
i ja sam danass mrtvo Zvono
Tin Ujević
Poezija