Moje su žudnje nekroćene, divlje,
moj polet uvijek na bespuća skreće,
moje su bajke od stvarnosti življe,
moje su laži od istina veće.
Grdne su moje upaljene sreće
što gore brzo, požudno ko luči,
grdne tjeskobe duše koja slijeće
u pličac bola i jalovost žuči.
šikljaju mlazom, bez konca, bez mjere,
iz svih atoma razrivenog tkiva.
Al' oslutim, čim opoj načas jenja,
praočaj gluh što na dnu bića sniva,
O, svirepa su moja otrežnjenja.
Poezija