Čitavog dana bol mi buja,
Zamjetljiv tek u glasu tihom,
Al dođe noć, i razlije se -
I najedanput kriknem stihom.
Zavrisnuvši svoj vrisak u svijet
Da uokolo traži jeku,
Razdijelio sam svoje srce
Međ braću neznanu, daleku.
A kada srodno srce prene,
Da l' ono sluti da je pušten
Iz noći mučne, probdivene?
Dobriša Cesarić














