Ne plači, draga, ne danas,
kad tako j’ lepo okol nas,
kad vaskoliki, veli svet,
srdačno se je stavil smet.
Oj gledaj, draga’ kako kraj,
okrunjen slavi mjesec maj:
kako se j’ bodar s sna zbudil,
stoglasnu pjesmu zagudil.
I gledaj, draga, kako hrast,
snagun je novun počel rast;
i kako mići, žuti cvet,
začujen gleda beli svet.
Ne vidiš, draga, kako val
z ljubavi gladi morski žal;
kako sunčani zlatni trak,
va sto kolori kupa zrak.
Ne čuješ, draga, kako glas
mi drhće, ko na vetru klas;
ne ćutiš, draga, muku ust.....
ne plači, draga, suzi pust.
Ne plači, draga, prit će dan,
razbit, kad će nan lepi san,
A onput spomen na ta čas
će bit vredan usrećit nas.
Drago Gervais
24.4.2009: 177
21.03.2005.
Poezija