Ne nam zbog čega titra mi na vjeđi
Biserna kaplja - ta nijesam dijete;
Nije ni suza nemoćne osvete,
Nije ni želja neizvjesne žeđi...
Za čim? Za nečim, što mi srcem trzne
I kamo ruke pružaju se same,
A što na pragu gluhonijeme čame
Zauvijek možda sa krvlju se mrzne.
I tisnu naglo, te na oči stupa;
Ona se rađa ko i sok vrh pupa,
Kad proljet granu toplom usnom taknu.
Tek čemu cvijet latica joj drobnih?
No već je pala - a za njome s tiha
Ko uzdah dva tri izletješe stiha - -
Leptiri prše oko ploča grobnih ...
Poezija