K livadi dođem u ljetno veče.
Na vjetru tihi talasi krenu,
Kao da zelena rijeka teče
Cvjetove noseć kao pjenu.
Sva se raduje svježini hlada!
Po cio dan je dah sunca peče,
I kao čovjek poslije rada
Umorna čeka da padne veče.
Sipeči melem u tihoj rosi,
A jutrom rano sunce je budi
I biser prospe po bujnoj kosi.
Grigor Vitez
Poezija