Popodne, kada presta kiša,
U časak siv i monoton,
Pjevaše netko na drugome katu
Pjesmu o lijepoj Manon.
Pjesma, pjevana uz klavir
U polumračnom jednom kutu
Nekoga starca obrva sijedih
Zaustavila je na putu.
Bog bi ga znao što mišljaše on –
Pjevaše netko na drugome katu
Pjesmu o lijepoj Manon.
Dobriša Cesarić
Poezija