Kad u gluho bude doba,
Ja ću ustat iz svog groba,
Pa ću tebi usred noći,
Na sastanak opet doći.
Zagrliću tvoje tijelo;
Tvoje kose, lice bijelo,
Tvoje oči, grlo krasno
Ja ću ljubit, ljubit strasno.
Vjernost, ljubav, slatke snove,
I sve drugo što će znati
Tvome srcu sreće dati.
Pa ću plavim cvijetom jednim,
Što na humkam' niče lednim,
Iz pepela što se budi,
Zakititi tvoje grudi.
Trgnuću se sa tvog njedra:
Put do groba suzam' rosit
I u srcu kletvu nosit.
Aleksa Šantić
Poezija