NARCISI (Dokoljeni)
Polijeću pjesme iz sitih kljunova,
dolinom zuje rojevi pčela,
livade cvatu u bezbroj tonova,
a narcisi najvie podigli čela.
Sa kojim pravom čude se vrela
to im vodama obrise miju,
sa kojim pravom kad boja bijela
sjeća na zime to pusto siju.
Jezikom sunca narcisi zbore:
"Mirisom naim mirie proljeće,
latice nae s ledom se bore,
za to nas svako voli i voljeće.
Zimu su nae ile usisale,
u nama bjeline robuju njene,
i da ih nije trave ne bi znale
s proljeća da se divno zelene.
Kao pred licem djevojke mlade,
skrivenim ispod bijeloga vela,
pred nama zima na koljena pade,
zato smo bijela podigli čela."
Dalibor Lončar
10.6.2011: 419
25.03.2007. |
Poezija
tampanje
