Čuda je daleko, na stotine milja,
di se zaliv raški sa Kvarnerom spaja,
di glas zvona ljude s dobrotom napaja,
di nan misli stanu, kad dojdu do cilja.
Selo tamo stoji, loza, bor i placa.
Hiže mu se bile, vrtli su za njima
sa lozon i smokvon, da te je milina,
Bože, ki sad tuda veselo korača...
i sva srića lipa domaćega praga,
mati stara, od svega milija.
Tuja sila, majko, tako nas razdili,
tuja moć, ča silon zakon dili,
to je dilo ljudsko, Bog ni tako stija.
Poezija