Jaz na Blazu je pun,
malini melju,
Malinar od ognjišta je učinija postelj
i suknen kapot mu je za lancun. Visoko diže se more,
brancini blizu lampaju,
sva riba bliži se h kraju,.
vrutki mež sobon govore.
Naša barka se tiska
uz kraj do Trnovca
pak dalje do Melovca
i Barbanskega Piska.
i ruke su nan od driva,
u vodi pliva sva stiva,
moramo kalati vred.
Hladni vali Raše mrmore
u njih je grjp kalan;
tako počimlje nas dan
u lovu na ugore.
i srcu postaje nan drag,
kad ruka se veže za ledeni špag.
a bok nan stegne krok.
Mate Balota
Poezija