Uza more gren i šparoge beren.
Drača mi grebe ruke,
glog i smrika bodu prste.
I dokle kroz kupine i grme,
naberen malu ručicu,
ruke su mi izbodene i črne,
nagripane i krvave.

Ma svaki put ča se od krvi koža zacrleni,
kroz tilo prolazi milinja.
l sve ča mi ruke postaju črnije i trlje,
ja više znan da san bliže materi
i bliže zemlji.

Mate Balota