I u gluho, notnje doba,
Kad gorčinu jada pijem,
Nad pramenom kose tvoje
Zaostale suze lijem.

Jer kad spazih oči tvoje,
Ja pred tobom s vjerom staja',
Moje srce pjevalo je
Pred dverima svetog raja.

Ne doznah. U tome trenu
U mlazu čudo se rodi;
Duga se šareno smije
I kupa se u vodi.

Pričala mi da je neko
Milovao tvoje vlasi,
Sve do zore da je tekô
Slatki šapat, slatki glasi.

Pričala mi kako ti je
I poljubac neko iskô,
I ručice tvoje dvije
Strasnom snagom da je stiskô.

A ti nisi znala drugo
No poljubac slatki dala,
Grlila ga dugo, dugo
I svojom ga dušom zvala.

Govoril san vele stvari,
od libri i sveta,
kraj mene si ti dišela,
još lepša od cveta.

Pustil ća san vele stvari:
h sebe san te stisnul,
na obrazić i na usta
bušić san pritisnul.