|
|
 |
Poezija |
izabrane pjesme |
 |
MALA KAVANA
Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje--
Pa ti me ljubi, zbilja me ljubi,
Drago, jedino moje?!
Mjesece u meni ljubav je rasla,
Al nikome to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čenja,
A tako blizu sreći.
Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed od probdite noći,
Da ću ti aptati riječi,
Sanjane u samoći?
I da ću tog jutra, to će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi drćući vrati?
Dobria Cesarić
| KOLAJNA - XXIII
Kud god pogled bacim, poniena čela,
kud god ljubav skrenem, pogrbljene ije.
Usred meke grudi ropsko srce bije,
a od leda sunca Gospoa je svela.
Gdje je verda vjera za ponos propela,
i mika, i mozak, da gradi, da snije?
U poznome vijeku nema Florencije,
lane jo izdahnu volebnica bijela.
| KOLAJNA - XXII
Svjetlosti moje vjere, tugo tuge,
kai mi stazu utim perivojem
i daj da grlim braću, plačidruge,
i da plačem, plačem po svojem;
ljubavi moga bola, moga boga,
daj mi da gazim čvrstim stopalima
po etvi to je zlati etva mnoga,
po vijencima, po snima propalima.
Nikad vie neću sresti one
blaene oči sanjarskih badema,
ni rajski osmijeh plaljive Madone,
ni krotko čelo, mudra usta nijema;
| KOLAJNA - XXI
Noćas se moje čelo ari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.
Dua je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tiini,
umrimo, umrimo u samoći.
Tin Ujević
| EMINA
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bate staroga imama;
Kad tamo, u bati, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajae Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa jo kad se eće i plećima kreće...
- Ni hodin mi zapis vie pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne će ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bati đule zalivati ode;
| |
| 
|
vremenska prognoza |
|
|
|
 |
| |
|
pretraivanje |
|
| |
prethodna stranica
