|
|
 |
Poezija |
izabrane pjesme |
 |
SJENKE - XVI
"O, smiluj se! Preklinjem te,
Nemoj nikom tajnu reći!"
Ne kidaj se, čedo drago,
Ja ću tajnu u grob leći.
U grob hladni, kog si sama
Iskopala, čedo moje,
U duboki, grob bezdani,
Tu, u jadno srce svoje.
Aleksa antić
| SJENKE - XV
Ti mi bjee anđô pravi
I rajske mi prua dare, -
I pred moje oči stavi
Ruičaste naočare.
Ja sam kroz njih blaen gledô
Na svijet, ljude, i na stvari,
I na tebe, milo čedo, -
Al' spadoe naočari...
I ja vidjeh: avet niska
Gdje poda mnom kopa zjalo,
I otrovnim zubom griska
Tvoje meko srce malo.
Aleksa antić
| SJENKE - XIV
Spram blijede mjesečine
ja ti gledam sliku krasnu,
Gledam tvoje oči mile
I u njima sladost strasnu
Spram blijede mjesečine
Stara mi se ljubav budi,
Pa na usta sliku mećem,
I ljubim ti slatke grudi.
Ah, te grudi u kojima
Mjesto neba, mjesto boga,
Delat stoji i sa ruku
Brie krvcu srca moga.
Aleksa antić
| OBLAK
U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan.
Vjetar visine ga je njiho,
I on je stao da ari,
Al oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.
I svak je io svojim putem:
Za vlaću, zlatom il za hljebom,
A on - krvareći ljepotu -
Svojim nebom.
I plovio je sve to vie,
Ko da se kani dić do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.
Dobria Cesarić
| VEČERNJA PJESMA
Na izvoru, u tiho veče,
Sa vodom jedna riječ isteče
uboreć isto kao voda.
Tiina drugu riječ mi doda,
A treću vrba ili zova.
Poneku vjetar jo mi dadne,
A neka bogzna otkud padne,
I govor mi je pun darovâ.
Dobria Cesarić
| |
| 
|
vremenska prognoza |
|
|
|
 |
| |
|
pretraivanje |
|
| |
prethodna stranica
