|
|
 |
Poezija |
izabrane pjesme |
 |
U SUTON
U suton, kada prve zvijezde
I prve gradske lampe sinu,
Kad ljubavnik o dragoj sanja,
A pijanica o svom vinu
Ja tiho hodam pored kuća
U kojima se svjetla pale;
Sva zla, i nevolje, i sumnje
Najednom budu posve male.
I smjeim se u meki suton,
Od zapaljenih zvijezda svečan,
I osjetim dubinu svega,
I da je ivot vječan vječan.
Dobria Cesarić
| Dragi Kamen
Na kraj je zvanka brian, prez polja i prez vode,
i sunce u njen pali, kamenje u njen gori,
a svaki mu čovik za kruh se mučno bori,
za goli svoj ivot, za malo lih slobode.
Svejeno nan je drag ti otar kamik svaki,
i skasi i pećine i doci i doline,
sve muke i sve patnje i sunca zraki jaki,
a uko svega more, ko gleda od miline.
Za mi smo dica sunca i vina crlenoga,
i mora velikoga i juga teple krvi.
Kad ulika urodi, to dar nan je od Boga,
kad loza nan ponese, na svitu mi smo prvi.
Svo srebro, ča se svitli, svo zlato, ča je kadi
je manje milo srcu od litice i krasa
Svi na ivot je vezan uko trdog skasa,
di su nan ustali dani mladi.
Mate Balota
| Posve polako
Posve polako, o posve polako
Tajna se svijetlost u meni iri.
To zamrla radost otvara oči.
Ah, sunce u moje srce već viri.
Ne, nije jo jako.
Jo uvijek je mlako,
I ne gleda cijelim okom, već miri.
Al polakom polako, polako
Gube se pred njim noćni vampiri.
Dobria Cesarić
| O KLASJE MOJE
O klasje moje ispod golih brda,
Moj crni hljebe, krvlju potrapani,
Ko mi te tedi, ko li mi te brani
Od gladnih ptica, moja muko tvrda?
Skoro će etva... Jedro zrnje zrije...
U suncu trepti moje rodno selo.
No mutni oblak pritiska mi čelo,
I u dno due grom pada i bije.
| SLUTNJA
Idem u susret nekoj nepoznatoj.
Da li je blizu ili je daleko,
Ja ne znam. Ali da ti oči sjaju,
Dosta je znati da te čeka neko.
U strahu za ljubav ispitujem srce.
to ima za nju? Ima, ima dosta.
Ja joj se smjeim nekud u daljinu:
Dočekaj spremna svog gosta.
Dobria Cesarić
| |
| 
|
vremenska prognoza |
|
|
|
 |
| |
|
pretraivanje |
|
| |
prethodna stranica
