Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kau, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime-
Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh kra,
Tamo gdje u grmu proljeće lepra
I gdje slatko spava na jorgovan plavi,
Dođi, čekaću te! U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubi se čvrće,
Osjeti li, draga, da mi tijelo drće,
I da silno gorim ognjevima svijem,
Tada vjeruj meni, i ne pitaj vie!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove pie!
Aleksa antić
prethodna stranica
