|
|
 |
Poezija |
izabrane pjesme |
 |
KOLAJNA - VI
Je l' ikad čovijek omamljenim vinom
il kâdom rue crvene i strasne,
i bol, i razum umio da zgasne
ko ja moj jaz sa tvoga bića krinom?
Tvoja se ljubav čini violinom
sa četri ice, bezdanom pjesme jasne;
misli ti plave, nevine i krasne,
miomirisnim i čednim čeminom.
Od tvoje due nebo počima,
a zvijezdu duha ii veselje sjaja
ko simbol nosi u tim očima.
Sa iskrom sunca i bokorom raja
ti čarno vlada naim noćima
bez dara usne ili zagrljaja.
Tin Ujević | KOLAJNA - V
Ove su riječi crne od dubine,
ove su pjesme zrele i bez buke.
- One su, tako, iknule iz tmine,
i sada streme ko pruene ruke.
Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postat će zlatnik,
a moje suze dati će đerdane.
- No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom, u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno objeenu,
ljubljeno dijete, ba o tvome vratu
Tin Ujević | KOLAJNA - IV
Miris ljepote struji u toj kosi,
njene su usne poput slatke varke,
njene su ruke drhtave i arke,
ponor i plamen usred oka nosi.
-Ko hladna mana misao me rosi
na njezin pokret , a ko igra barke
sjećanje na te pune zjene jarke
kojima struje iskre i zanosi. -
-Mrzim te oči mračne i duboke,
kunem te noge pred kojima padam,
i altar tjela gdje u prahu leim ;
-boanska eno, unuko visoke
pramajke Eve, pred tobom sam Adam,
i jer te volim ja od tebe bjeim.
Tin Ujević | KOLAJNA - III
Puca, u ognju, naa glava,
a oči tonu snu i stravi;
jer nama treba iskustava,
i ne marimo biti zdravi.
Pogled moru i pučini
trnu od strave i uasa,
a to nas ee u dubini,
vi ste, o polja zlatoklasa,
vi ste, o mili đulistani,
i čisto sunce rujna ara,
i svi tapeti izbrisani
kuda korača Slatka Sara.
No vie svega, nae more,
i nae gor i planine,
i ruičaste vedre zore
bez mutna dada i vjetrine.
Tin Ujević
| KOLAJNA - II
Uhapen u svojoj magli,
zakopčan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj rui, svojem maku.
I svak udi svetkovine
djetinjastih blagostanja,
sretne mrene i dubine
nevinosti i neznanja.
I na oblak koji titi,
i na munju koja prijeti,
naa blaga Nada vriti;
biti čisti. Biti sveti.
I kad nema Naeg Duha
među nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.
Tin Ujević | |
| 
|
vremenska prognoza |
|
|
|
 |
| |
|
pretraivanje |
|
| |
prethodna stranica
