|
|
 |
Poezija |
izabrane pjesme |
 |
KOLAJNA - I
Stupaj sa svojim mrakom
kroz prepast horizonta;
sa tajnom i oblakom,
od fronta pa do fronta.
Stupaj sa svojom tmuom
kroz ponoć cijele zemlje;
pjevaj sa svojom duom
gdje god se spava i drijemlje
Dosta je lai! to mi treba
to nije mnogo, dobri Boe,
i toliko se dati moe;
tek ljubav ene, vidik neba.
I nita drugo. Nita veće.
Da je u tebe dobre volje,
meni bi bilo čisto bolje
i čisto ravan put do sreće.
Tin Ujević | U SVJETLOSTI
Već očajan i lien moći,
Ja nisam očekivo spas.
Tada u čemernoj samoći,
Tvoj njeni začuo sam glas.
I on je bio kao zov
Na novi put, na ivot nov.
I ti mi ruku svoju prui,
I ljubav nas u jedno zdrui.
Kako je duga bila noć
U kojoj, draga, tebe snivah!
Već mislio sam: neće doć.
I rekoh: ona ti je iva
u tvojoj elji, tvome snu,
al odista je nema tu.
Zemaljskim stazama ne kroči
Ta, čije divne čeka oči.
| JESEN
Ona je tu. U tuzi kie
Po poljanama tiho hoda,
I kuda stie u vis die
Usplahirana jata roda.
Polako penje se u brda,
A kuda prođe, njezin put
Od otpalog je lića ut.
I u dol njime idu krda.
U jezero unese nemir,
I ne vidi mu vie dna,
A medvjed, koga putem sretne,
Odjednom zaeli se sna.
| NOĆ
Zadnji od sunca zlatni trak
vrh Učki je okrunil,
dolčići mići gusti mrak
kurinun je napunil.
Pala je noć na kućice,
ke pod Učkun mirno spe,
kroz klanjčići i umice
proti Učke sada gre.
Drago Gervais
| TAKO JE...
Kako teko jesen mrije,
A kroz granje cvili čama;
To Studeni ledom bije
arkog Boga po zrakama.
Uvrh grane ptica sjedi
Kao neka suza nijema,
Mrtvo sjedi, mrtvo gledi,
Gdje joj snijeg leaj sprema.
Već ne eli kronje cvjetne,
Da se o njoj lako njie,
Nit proljetne zore sretne -
Ta ne eli nita vie!
Samo gleda, bijeda mala,
Zadnji listić vjetrom poći,
A ona mu rtvovala
Pjesmu dana i san noći.
Silvije Strahimir Kranjčević
| |
| 
|
vremenska prognoza |
|
|
|
 |
| |
|
pretraivanje |
|
| |
prethodna stranica
