Ove su riječi crne od dubine,
ove su pjesme zrele i bez buke.
- One su, tako, iknule iz tmine,
i sada streme ko pruene ruke.
Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postat će zlatnik,
a moje suze dati će đerdane.
ako ih jednom, u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno objeenu,
ljubljeno dijete, ba o tvome vratu
Tin Ujević























