Je l' ikad čovijek omamljenim vinom
il kâdom rue crvene i strasne,
i bol, i razum umio da zgasne
ko ja moj jaz sa tvoga bića krinom?
Tvoja se ljubav čini violinom
sa četri ice, bezdanom pjesme jasne;
misli ti plave, nevine i krasne,
miomirisnim i čednim čeminom.
a zvijezdu duha ii veselje sjaja
ko simbol nosi u tim očima.
Sa iskrom sunca i bokorom raja
ti čarno vlada naim noćima
bez dara usne ili zagrljaja.
Poezija
tampanje
