kao prvo - jucer nisam imao inspiraciju za pisanje, a i komicna situacija je bila.
naime, pisem iz dnevne sobe ljudi kod kojih sam odsjeo, a dolazio im je nekih sveti covjek - po mojo procjeni imao je nekih 150 godina - minimum.
jos me i komp nesto zafrkavao, ali sve u svemu sam se javio cisto da znate da sam oke.
danas sam se jos isetao Jodhpurom uzduz i poprijeko i mogu reci da i nisam bas vidjao turiste. turisti su tamo gdje ih vode - a po gradu ih bas i ne vode.
meni osobno je puno zanimljiviji obican covjek od nekih znamenitosti - zato volim lutat i upoznavat kako zivi mali - sasvim obican covjek. osim sto udise ogromnu kolicinu prasine i drugih cestica sto veselo leprsaju zrakom po .in, tu je i uobicajeni prometni kaos, kao i zastoji zbog svetih krava koje su se, eto bas sada, nasle zalec' na sred uske ceste. ljudi su nevjerojatno dobri, dragi - i po nekoj svojoj crti lijepi i uredni. drze do sebe - kol'ko tol'ko i kako 'ko. ima ljudi koji spavaju na cesti, jedu ostatke bacene hrane, prljavi su i mene zbilja cudi sto sve ljudski organizam moze podnijeti - bar malo vremensko razdoblje. svugdje po gradovima tece kanalizacija uz kuce, psi i ostale zivotinje tu "vodu" piju - i oni su i dalje zivi.
to bi kod nas izazvalo masovno zarazavanje - mislim da tu nema bolestina jer je to, ajmo nazvati organskog porijekla. mozda lupam gluposti.
nakon napravljenog jutrosnjeg djira i svega vidjenog u gradu, odlucio sam se vratiti u hotel kulirati uz knjigu, rucat i sta ti ja znam sta izgubiti vrijeme do navecer - nekako. odchekirao sam se ujutro, tako da nisam mogao nazad u svoju sobu i onda gostoprimstvo ovih ljudi doslo je do vidjela.
Guzo na putu
tampanje
