Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.

Kad mi sanak pokoj dade
I duša se miru sprema,
Kroz srce se glasak krade:
"Što te nema, što te nema?"

I u času bujne sreće
I kad tuga uzdah sprema,
Moja ljubav pjesmu kreće:
"Što te nema, što te nema"...

Vjetar huji, i sve jače
Po obali drvlje plače
I žalosno gleda nas.

Vjetar huji kroz tegobu, -
Hoćeš li mi doći grobu?
Sunce tone... Laku noć!

Od čega dršćete, vi breze?
Od slatkih slutnja ili jeze?
Zašto vam krošnja podrhtava
I onda kada vjetar spava?

Dobriša Cesarić

Za čim? Za nečim, što mi srcem trzne
I kamo ruke pružaju se same,
A što na pragu gluhonijeme čame
Zauvijek možda sa krvlju se mrzne.

Tek čemu cvijet latica joj drobnih?
No već je pala - a za njome s tiha
Ko uzdah dva tri izletješe stiha - -
Leptiri prše oko ploča grobnih ...