|
|
 |
Poezija |
izabrane pjesme |
 |
Vasionac
Sto glasova iz stotine grla,
iz dubine stostruke mi svijesti,
grmi, kliče: jo me nije strla
teka alost zatajanih vijesti.
Sto pjesama iz sto mojih vrela,
iz dubine stostruke mi vode,
iknu, viknu: Nije me raspela
zarobljena boginja slobode.
Kliče, vapi dua mnogim umom,
buni se u grudi srce ire.
Dokle hodam pogaenim humom,
uskrsnut ću Asir i Misire.
Struje misli kao vir zelenca.
Pomiče se moja mrtva snaga.
Sebe motrim usred svoga zdenca,
uspravljam se usred sarkofaga.
Uske su mi ove male zemlje.
Kratke su mi moje bijele ruke.
Gorke su mi ove suhe emlje.
Ja bih mog'o, Svijetlo, u hajduke.
Kroz ocean neba ja sam ronac
i u mreu lovim mliječne staze,
Mjesečić i Sunčić, Vasionac.
Mene pravo samo zvijezde paze.
Borci viču: konja! A mornari: jedra!
A ja, opet glasom pomorkinja vila,
udim samo plavet, Vasiona Njedra,
i ja vičem: krila! - krila, krila!
Tin Ujević
| Jugo
Čuda lit već nisan pravo jugo čuja
kako vrta i kuha u moru,
kako viče i mlati i vlada,
valja vale visoke ka goru.
Podlokiva skase i mulje spod grada.
A ja bin se rada po jugu na more vrnuja.
Po jugu je more sasvin drugače,
ni milo, ni glatko,
ne smije se slatko
svaken noven poznancu.
Po jugu more grmi, mlati i plače,
tuče po bandah, priko brodi skače.
Oj, udri more, i umi sve jače,
pivaj tunu pismu, meni izagnancu.
| PO PUČINI
Po pučini čamac klizi,
U njem voze srce neko;
Sustalo je pa je stalo
Lutajući predaleko.
Ljubilo je, vidjelo je,
Gdje se grle raj i pako;
Umrlo je prije smrti,
I sada ga voze tako.
Ispod lipe kopat će ga,
Gdje se hitre ptice ljube;
Onamo će mrtvo sluat
Golubice i golube.
| SVAKIDANJA JADIKOVKA
Kako je teko biti slab,
kako je teko biti sam,
i biti star, a biti mlad.
I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.
I gaziti po cestama,
i biti gaen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.
Bez sjaja zvijezde udesa
to sijae nad kolijevkom
sa dugama i varkama.
O Boe, Boe, sjeti se
svih obećanja blistavih
to si ih meni zadao.
O Boe, Boe sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora, i darova.
I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,
od nemila do nedraga
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.
| TIINA
Sjedim u travi.
Al ne sjedim sam.
Na različku, to se lako njie
Do mojih nogu, sjedi jedan leptir,
I mirno med mu iz modrine sie.
Ne boji me se. Kao da se sviko
Već posve na me.
Ne smeta nas niko.
Dobria Cesarić
| |
| 
|
vremenska prognoza |
|
|
|
 |
| |
|
pretraivanje |
|
| |
prethodna stranica
