|
|
 |
Poezija |
izabrane pjesme |
 |
MAGLICA
Jutro j rano. Jo va dolceh
črna noć lei.
Po ravnice, kraj vodice,
maglica bei.
Po ravnice, kraj vodice,
hodi mlad pastir
mrzlo mu je, v ruki pue
svuda j tihi mir.
Za njin bele ovci hode,
zvončići zvone
i pomalo, kako seni
va magiu rone.
Drago Gervais
| LIVADA
K livadi dođem u ljetno veče.
Na vjetru tihi talasi krenu,
Kao da zelena rijeka teče
Cvjetove noseć kao pjenu.
Sva se raduje svjeini hlada!
Po cio dan je dah sunca peče,
I kao čovjek poslije rada
Umorna čeka da padne veče.
Ono joj blago prekriva grudi
Sipeči melem u tihoj rosi,
A jutrom rano sunce je budi
I biser prospe po bujnoj kosi.
Grigor Vitez
| NA KAFE
Joh mane se j Tonka stresla,
kad je va Pepinu kuću prila,
ka bura vane. Jezero vrazi,
po ceste prai, po kroveh gazi.
- Malo kafica, draga suseda,
ne parajte cukar, ki na to gleda.
Sede pul ognjića, susedi i cija,
dokle bura po meste zavija.
- Ste čuli suseda? - Čula san čula,
na grdo se mala je obrnula.
- I čera su videli nekeg mladića
kako je skočil preko zidića.
A ona Vicka? - Ma ki bi bil rekal,
da ju je vavek pod voltun čekal.
A ja. - A na. - Jo malo kafića.
Mačka mi čera pojila je tića.
I apću, i kimju, i čude se jako,
mogle do susveta sedet bi tako,
puli ognjića i puli kafića ...
Za mići judi i radost mića.
Drago Gervais
| Roenice
Na svaken samlju, na svaken piru
nikad su kantale.
Od bogzna kega vika su tako tarankale
po cija dan. Svirači nisu znali miru.
Vajk su nai dani teki bili,
prazni epi i uljavi dlani,
mučan nan je bija kruh na svakidanji,
ko ga je bilo. Ko ne, smo postili.
Kau su jili nai stari i brmeč brstili,
stariće ovsa prodavali, da kupe malo soli,
ma ki bi od nas unako, kako su oni umili, zakanta:
"Rodila loza grozda dva."
Velike sopele svire već miljare lit,
kroza nje govore glasi naih starih od davne davnine,
kamogod se krenemo oni gredu s nami,
glasi crlene zemlje i krasa, glasi domovine.
Mate Balota
| TIHA BOLEST
Ja nosim jednu posve tihu bolest.
Htio bih da se mogu nemicati,
Da mi uho umi tiinu ko koljka,
I svaka boja koja me vrijeđa
Da umre iza sputenih vjeđa.
Leati nijem, nepomičan, ko kip
Jednoga boga, to u zemlji spava,
I ne sluti da jo uvijek
- Ponad njeg -
Sunce sja i niče trava.
Dobria Cesarić
| |
| 
|
vremenska prognoza |
|
|
|
 |
| |
|
pretraivanje |
|
| |
prethodna stranica
